Sport Atletika

mnogi su je otpisali

Blanka se vraća? Otac Joško puše i na hladno i ne želi euforiju te otkriva što ju je tjeralo da ne odustaje u trenucima kada bi mnogi digli ruke

mnogi su je otpisali

Godina u koju smo tek zakoračili mogla bi biti godina lijepih priča za hrvatsku atletiku. O Sandri Perković, vječno gladnoj novih medalja i rekorda, sve znamo. Nakon operacije lakta vraća se olimpijska pobjednica u bacanju koplja Sara Kolak.

Tu je i jedan od najboljih svjetskih kuglaša Stipe Žunić koji će na Svjetskom prvenstvu u Dohi braniti brončanu medalju. Javlja se još nekoliko imena koja bi nas mogla iznenaditi... A tu je i - Blanka Vlašić (35).

Dvostruku svjetsku prvakinju u skoku u vis mnogi su već otpisali jer je na natjecanjima nismo vidjeli još od Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, gotovo pune dvije i pol godine - pišu Sportske novosti.

Propustila je prije toga Igre u Londonu, Svjetsko prvenstvo u Moskvi i europska prvenstva u Zürichu i Amsterdamu, pa nakon Rija i SP u Londonu te ovogodišnji EP u Berlinu. I u javnosti se vrlo rijetko oglašava, pa i ne čudi da se često pitamo - je li Blanka još uvijek aktivna sportašica? Ipak ima i 35 godina...

Ozbiljni koraci

A Blanka se ni u jednom trenutku nije predala, trenirala je koliko je mogla i tražila rješenje za velike muke koje joj je zadavala Ahilova tetiva. I čini se da je napokon dočekala nagradu za sav uloženi trud i upornost.

Serija videa koje je u posljednjih nekoliko dana objavila na Instagramu, uključujući i onaj na kojem preskače letvicu, sugeriraju da je 35-godišnja Splićanka puno bolje i da bismo je uskoro ponovo mogli gledati na zaletištu.

- Ne bih htio puno govoriti o tome. Kao što se kaže, slika govori više nego tisuću riječi, pa tako i ove snimke. Na tome bih se zasad ograničio, ne bih previše širio priču. Vidjeli ste i sami što se događa, naravno da to budi nadu u svima nama da bi ovo mogla biti godina nečega boljega - suzdržan je Blankin otac i trener Joško.

Logično je da nakon godina i godina Blankinih muka, najprije s lijevom, a potom i s desnom nogom, Joško puše i na hladno i da ne želi euforiju. No, ne skriva da njegova kći više ne osjeća onakvu bol s kakvom je nastupila u Riju i skočila do bronce.

- Puno je, puno bolje. Još uvijek ne možemo reći da je 100 posto bez boli, imamo neke postupke koje još moramo napraviti, ali ovo na neki način opravdava sve ono što smo radili, naša očekivanja i želje, njezin silan trud i odlučnost da se vrati. To su sada već ozbiljni koraci - ističe Joško.

Kada smo razgovarali prije nekoliko mjeseci, Joško je priznao da je olimpijsko zlato veliki motiv koji Blanku drži u sportu te da u Tokiju 2020. želi staviti točku na i. To je ono što je Blanki cijelo vrijeme davalo snagu, guralo je prema naprijed, ono što ju je tjeralo da ne odustaje u trenucima kada bi mnogi digli ruke.

- To dovoljno govori o njoj. Da smo prije ovih snimki na Instagramu napravili anketu, od 100 ljudi njih 90 bi reklo da ne vjeruje da će se Blanka vratiti, ali mi nismo tu da prosuđujemo postotke vjerovanja u njezin povratak, nego da napravimo sve što možemo.

Svih ovih godina Blanka je posjećivala niz uglednih stručnjaka, poput dr. Hans-Wilhelma Müller-Wohlfahrta u Njemačkoj ili fizioterapeuta Anthonyja Geoghegana Stara u Irskoj. Prije nekoliko tjedana potražila je pomoć i u Americi.

Put u Ameriku

- Amerika? Ne bismo htjeli o tome pričati. Uvijek treba tražiti rješenja, ako ne tražiš, nećeš ni pronaći. Sva iskustva ljudi u sličnim situacijama Blanki su dobro došla - tajnovit je Vlašić, a nije htio ni nagađati koliko će njegovoj kćeri biti teško vratiti se natjecanjima nakon gotovo tri godine stanke.

- Ostavimo da se to dogodi. Blanka je u dobrom stanju i sada nam svima ostaje vidjeti što će biti.

Prije nego što je počela skakati i odrađivati specifične treninge, Blanka je radila sve ono što joj je noga dopuštala, tako da ne treba sumnjati u njezinu fizičku spremnost. Tata o tome dobro brine, a u priči je sada i još jedan član obitelji.

- Htio bih naglasiti da je moj najstariji sin Marin jako uključen u njezin povratak i rehabilitaciju, s njime smo povećali stručni stožer. Stvarno je dao veliki obol, a davat će ga i ubuduće. Baš sam ponosan na njega i njegov doprinos.

Blankin povratak ići će korak po korak, visine na kojima skače još uvijek nisu takve da bismo je već ove zime gledali na natjecanjima.

- Dvorana definitivno ne dolazi u obzir, ali ljetni dio sezone, to je moguće. Jasno je da bi SP u Dohi za nas bio krešendo, to je naša velika želja, ali idemo korak po korak, bez neke velike euforije, ali s dobrom vibrom i postojanom željom da se napreduje.

Bilo bi lijepo da Blanka svojim povratkom malo prodrma ženski skok u vis, koji se u posljednjih godinu ili dvije pretvorio u uspavanku. Svi skaču, ali pobjednica je uvijek Ruskinja Marija Lasickene.

- Blanki se uvijek događalo da je, kad je nije bilo, skok u vis bio poprilično osiromašen konkurencijom, pa i visinama. A kada bi ona došla, cure kao da su samo nju čekale da joj zagorčaju život. Sjetimo se, recimo, EP-a 2006. u Švedskoj, kada je Blanka sa 2,01 bila četvrta. A sad pogledajte što bi nosilo 2,01 otkad ona nije na sceni. Uvijek barem srebrnu medalju. Dogodilo se tako i da joj 2,05 ne bude dovoljno za zlato na OI. Kad je bila na sceni, uvijek su joj konkurentice mutile vodu, ha-ha.

- Ali uvijek je to nosilo i neku draž. Tko zna kako bi Lasickene, sada kada je navikla na prva mjesta, reagirala kada bi je netko pokušao ugroziti. To vam je kao kad gledate planinu sa svih strana, uvijek je nekako malo drugačija. Možda tako i Lasickene treba pogled s neke druge strane, kada je netko bude ugrožavao - metaforički je zaključio Joško Vlašić.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika