Novosti Hrvatska

kupci, oprez!

Prevaranti bez straha rabljenim automobilima kilometre skidaju više nego ikad! EU je tome odlučila stati na kraj, evo kako to izgleda u praksi

kupci, oprez!

Tresla se brda, rodio se miš. Tako nekako djeluje inicijativa Europskog parlamenta, koji se suočen s poraznim rezultatima Studije o prijevarama s kilometražom u EU odlučio na sva zvona razglasiti kako staje na kraj muljanju s kilometrima. Bilo je to u travnju 2018., no od tada se nije dogodilo ništa konkretno kako bi se od potencijalne, čak izgledne prijevare zaštitili kupci rabljenih, piše Jutarnji list.

Studijom je, naime, utvrđeno da se u nedostatku primjerene pravne zaštite i učinkovite razmjene podataka prijevare samo množe, posebno u slučaju rabljenih pristiglih iz drugih država članica kod kojih je čak 50% onih s umanjenom kilometražom. Usprkos tome, zasad nije zaživjela mjera koju je Europski parlament najavio kao ključnu - razmjena podataka o kilometrima preko sustava Eucaris, koju policije već godinama koriste za razmjenu podataka o prekršiteljima.

Poplava prodaje auta s lažnim kilometrima: neki su prešli 500.000, a prodaju se s brojčanikom koji pokazuje 150.000 km!? Onima koji se time bave prijeti zatvor do 5 godina

Kompletan vodič za kupnju rabljenih automobila iz EU: evo koliko ćete točno uštedjeti na BMW-u 3 iz 2016. i platiti poreza pri unosu; Otkrivamo i na što najviše morate paziti

Priča je tako daleko od rješenja, koliko god u EU itekako bili svjesni da je riječ o problemu koji muči sve, a posebno je izražen u novim, uvozno orijentiranim članicama.

Poput Hrvatske, u koju je samo tijekom 2018. uvezeno čak 80.648 rabljenih. Od prijevare, međutim, nisu zaštićeni niti kupci rabljenih s domaćeg tržišta, kod kojih prema rezultatima Studije svaki deseti ima “dorađenu” kilometražu. Znači, od 197.069 promjena vlasništva zabilježenih u Hrvatskoj u 2018., po tome je na minu naletjelo oko 20.000 vozača. I nikome ništa…

No, nije baš sve potpuno crno. Naše kupce rabljenih trebalo bi veseliti što se nalaze u jednoj od tek 10 država članica EU koje svojim vozačima omogućuju uvid u prijeđenu kilometražu vozila, što poprilično podiže razinu sigurnosti pri kupnji. A na papiru sasvim pristojno izgleda i pravna zaštita kupaca u slučaju prijevare s kilometrima, koja bi prema stavu EU u svim članicama trebala biti tretirana kao kazneno djelo.

Naš Kazneni zakon, objašnjava stručnjak za kazneno pravo doc. dr. Aleksandar Maršavelski, sadrži nekoliko odredaba koje nikako ne idu na ruke muljatorima s kilometrima. Svakoga tko preinači mehanički brojčanik, objašnjava, može se teretiti za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. Kaznenog zakona, obzirom da se ispravom smatra “svaki predmet koji sadrži zapis, znak ili sliku podoban ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.“

Međutim, većinom se radi o novijim autima s digitalnim ispisom, nastavlja, pa vraćanje kilometara vodi u kazneno djelo računalnog krivotvorenja, za što je kao i u slučaju krivotvorenja isprave predviđena kazna zatvora do tri godine.

Osim toga, dodaje, prodavatelja vozila s preinačenom kilometražom može se teretiti i za kazneno djelo prijevare, obzirom da čl. 236. Kaznenog zakona predviđa kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci do pet godine svakome tko “s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu”. Kupac je, zaključuje Maršavelski, stoga žrtva prijevare jer ga je prodavatelj lažnim prikazivanjem činjenice doveo u zabludu. 

Na papiru se tako sve čini divnim i krasnim, no sudska praksa pokazuje drugu sliku. Promatrajući presude izrečene na domaćim sudovima u posljednjih dvadesetak godina pronašli smo njih tek četiri izravno vezane uz smanjivanje kilometraže na autima. Ta činjenica ukazuje da većina spornih kupoprodaja nikad ne dođe do suda, kao i da su sankcije predviđene Kaznenim zakonom uglavnom mrtvo slovo na papiru.

Kao i Direktiva o periodičkim tehničkim pregledima motornih vozila, koja također govori da bi muljanje s kilometrima sa sobom trebalo povući kaznenu odgovornost svakoga tko se odluči na prijevaru.

Kako se prevareni vozači na sudu u pravilu ne trebaju nadati ničemu dobrom pozivajući se na odredbe Kaznenog zakona pokazuje presuda Vrhovnog suda iz 2013., koji je odbio žalbu oštećenog uz objašnjenje da “ne postoji dostatan stupanj osnovane sumnje da bi osumnjičeni prilikom prodaje auta oštećeniku kao tužitelju prešutio izmjenu prijeđenih kilometara”, jer je vozilo prethodno promijenilo više vlasnika i on kao posrednik nije bio u prilici provjeriti kilometražu.

Ukratko, sud smatra da prodavač nije znao, ali i da nije mogao znati za “dotjerivanje” kilometraže. Ta odluka je posebno zanimljiva jer je, eto, provjera kilometraže bez problema potom pošla za rukom oštećenom kupcu, koji je dokazao da vozilo nema deklariranih 105.000 km, već znatno opipljivijih 234.047 km.

Svejedno, Vrhovni sud odbio je žalbu oštećenog i prihvatio stav nižeg suda koji smatra da nema dovoljno elemenata kako bi se prodavača osudilo za prijevaru prema Kaznenom zakonu.

Završni udarac bilo kakvim nadanjima oštećenog Vrhovni sud je potom zadao svojevrsnom pravnom poukom u kojoj zaključuje kako “osnovana sumnja da je netko počinio kazneno djelo za koje ga se tereti u istražnom zahtjevu mora proizlaziti iz dokumenata i podataka u tim dokumentima koji su priloženi uz istražni zahtjev, te stoga u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje istrage.

Pitanje je, naime, kakve dokumente oštećenici u ovom slučaju mogu prikupiti. U praksi su iznimno rijetki slučajevi poput onog iz Pitomače, gdje je policija u ožujku 2019. kriminalističkom istragom utvrdila da je 37-godišnjak prodao VW Polo sa 178.000 km, iako je za isti auto u srpnju 2018. utvrđeno da ima 349.842 prijeđenih kilometara.

Policija je u ovom slučaju do dokaza da je prodavač “prikrivao stvarne činjenice, doveo u zabludu i oštetio kupca za novčani iznos od 10.000 kn” došla temeljem naivne sms prepiske s potencijalnim kupcem tijekom koje je prodavač priznao skidanje kilometara.

Tu je, međutim, riječ o jednom, izdvojenom slučaju koji nikako nije pravilo. Niti to može biti, jer policija ne dobiva podatke o prijeđenoj kilometraži koju stanice za tehničke preglede bilježe još od 2006., niti nekim automatizmom pokreće istrage kad se pokaže da auto iznenada ima manje kilometara nego godinu ranije.

Samim time, prodavačima auta u Hrvatskoj gotovo je nemoguće dokazati kazneno djelo prijevare, krivotvorenja isprave ili računalnog krivotvorenja, jer oštećeni u pravilu u rukama nemaju dokumentaciju koja bi izravno teretila prevaranta. To, uostalom, nikome nije niti pošlo za rukom posljednjih dvadesetak godina u Hrvatskoj, piše Jutarnji.

Za 25 kuna do stvarnog stanja kilometara

Kupci rabljenih s domaćeg tržišta još od 2006. kilometražu mogu provjeriti u stanicama za tehnički pregled. Potvrda stoji 26 kn, a za taj novac može se opravdati ili potkrijepiti sumnju u manipulaciju kilometrima. Nema sumnje da je to velika pomoć kupcima, posebno jer se iz statistike Centra za vozila Hrvatske može iščitati da umanjivanje kilometara nije nikakva rijetkost.

U posljednjih 12 mjeseci, pokazuju brojke, na tehnički pregledima pojavilo se 1.453.949 auta s prethodnim zapisom stanja putomjera, a kod njih 16.536 je utvrđeno da imaju manje kilometara nego na prethodnom tehničkom pregledu.

Doduše, iz CVH naglašavaju da se negativna razlika stanja putomjera može dogoditi i uslijed neispravnosti ili zamjene neispravnog putomjera, prekoračenja mogućeg prikaza stanja putomjera… No, nema sumnje da je često riječ i o namjernom skidanju kilometara.

Isplati se pozvati na materijalni nedostatak

Oštećeni kupci rabljenih s “dorađenom kilometražom” imali su više sreće kad bi se umjesto na odredbe Kaznenog zakona pozvali na Zakon o obveznim odnosima. Županijski sud u Varaždinu u presudi iz 2019. tako smatra da auto s umanjenom kilometražom ima materijalni nedostatak kakvim ga vidi članak 404. Zakona o obveznim odnosima, No, upravo ovaj slučaj pokazuje da treba biti pažljiv u koracima.

Iako je u konkretnom slučaju kupac u roku prijavio nedostatak i zatražio od prodavatelja da mu temeljem članka 410. otkloni nedostatak ili da drugu stvar bez nedostatka te za to dao prodavaču primjeren rok od 15 dana, u konačnici mu je sve palo u vodu jer je odbio vratiti vozilo prije obeštećenja. I tako je, pravno gledajući, odlučio neraskinuti za njega nepovoljan ugovor.

 

Naslovnica Hrvatska