Novosti Hrvatska

službene laži

'Zapovjednici obrane Vukovara rušili su Tuđmana, bili su ratni profiteri i kriminalci...': sramotni izvještaj hrvatske Državne komisije o gradu heroju Sabor ne želi promijeniti već 27 godina

službene laži

Zapovjednici obrane Vukovara nisu branili grad, nego su radili na rušenju ustavnog poretka. Istovremeno, bili su i ratni profiteri, kovali su urotu protiv demokratski izabrane vlasti, bavili su se kriminalom. I, posljednje, ali ne najmanje važno, surađivali sa jugoslavenskim KOS-om.

Ne, ove tvrdnje nisu dio izvještaja srpske vojske koja je u jesen te 1991. slomila zube na Vukovaru pa je, blateći hrvatske ratne heroje, tražila opravdanje za svoju nemoć. Nisu je izrekli hrvatski neprijatelji, niti nenarodni elementi koji podrivaju samostalnost i neovisnost Republike Hrvatske.

Upravo suprotno. One su dio službenog izvještaja hrvatske Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara iz prosinca 1991. u kojemu su izravno prozvani Mile Dedaković Jastreb, Branko Borković i njihovi suradnici iz zapovjedništva obrane grada, Vladin povjerenik za Vukovar Marin Vidić Bili - a u jednom dijelu i legendarni novinar Hrvatskog radija Siniša Glavašević. I to, ni više ni manje, nego za sudjelovanje u projektu državnog udara.

Izvještaj je, netom nakon što je napravljen, usvojio i Sabor. Dok Hrvatska raspravlja o verbalnom deliktu zbog kojega je kažnjen profesor informatike Marko Šolić jer je propitivao istinu koja se u Vukovaru servira osnovcima – dakle više od 27 godina nakon pada toga grada u srpske ruke – njegovi zaključci još su uvijek na snazi.

Svo ovo vrijeme čitava sila domoljuba, boraca za istinu i dignitet Domovinskog rata, sva ona masa zastupnika koji su se u saborske klupe slili iz vukovarskog kraja i na tragediji toga grada napravila karijeru nije smogla snage da pokrene inicijativu i poništi sramotne nalaze komisije. I tako isprave nepravdu prema ljudima koji su u tim teškim mjesecima branili Vukovar od najezde armade sa Istoka.

Tu mogućnost nikada nije iskoristio HDZ, čija je većina te 1991. taj skandalozni izvještaj u Saboru aklamacijom prihvatila. Ali ni SDP, koji je u to doba i sam dopremao oružje opkoljenim braniteljima Vukovara. Inicijativu za promjenu ovih sramotnih zaključaka nije pokrenula niti neka od manjih stranaka ni razvikanih referendumskih inicijativa. Nju traži, poput kakvog usamljenog Mohikanca, još jedino Branko Borković, posljednji zapovjednik obrane Vukovara.

Što, zapravo, stoji u zaključcima komisije kojoj je na čelu bio tadašnji predstojnik predstojnik Ureda za zaštitu ustavnog poretka RH Josip Manolić? Komisije čiji su članovi bili ministar obrane Gojko Šušak, njegov pomoćnik Josip Perković, ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, tadašnji državni odvjetnik Željko Olujić, zamjenik predstojnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka Zdravko Mustač, i Tuđmanov savjetnik Stjepan Herceg. I čiji nalaz i danas predstavlja službenu istinu o razlozima pada Vukovara.

- Činjenice nedvojbeno upućuju da su pojedini dokazani nosioci pokušaja destabilizacije i rušenja čitavog sustava hrvatske vlasti istovremeno djelovali i kao ratni profiteri, u vukovarskom slučaju upravo na štetu uspješne obrane toga grada i okolnih naselja. Djelovanje zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića i osoba iz njegova kruga, i u tom smislu mora biti temeljito ispitano i ocijenjeno od strane nadležnih državnih tijela – navodi se u izvještaju od 50-ak stranica, u kojemu se ističu „nedostaci, propusti i kriminalne radnje u svezi s obranom Vukovara“.

Dedakovića je izvještaj povezao sa tadašnjih predsjednikom HSP-a Dobroslavom Paragom, „ne zanemarujući pritom sudioništvo osoba iz njihova kruga, posebice u pogledu djelovanja na pokušaju obaranja ustavnog poretka RH“. A HSP i njegovo vojno krilo HOS sa – ni više ni manje – obavještajcima KOS-a i vrhom JNA.

Cilj je, ustvrdila je komisija, bio zbivanja u Vukovaru i kasniji pad grada iskoristiti za rušenje Tuđmana. HOS i KOS su, prema ovoj interpretaciji, djelovali sa istim ciljem. Destabilizacijom zemlje. A Dedaković, Borković, Vidić Bili, Ljiljana Toth i Siniša Glavašević– očajni zbog izostanka pomoći iz Zagreba i uvjereni da ih je Hrvatska odlučila žrtvovati – u tome su planu dali svoj doprinos.

Krucijalni dokaz za spregu ključnih ljudi u Vukovaru i KOS-a je „Optužnica“, u kojoj se Sabor optužuje da je Vukovar prepustio na milost i nemilost neprijatelju. Bez dovoljno oružja, bez pomoći u ljudstvu i bez volje da se spriječi pad grada. Tekst Optužnice zapisala je, utvrdila je Komisija, Dedakovićeva tajnica Ljiljana Toth, a pročitao ju je u svojem izvještaju Glavašević. Njezin autor do danas je ostao nepoznat.

Nakon pada Vukovara agenti SIS-a uhitili su i na zagrebačkoj Lašćini zatvorili pedesetak ljudi uključenih u obranu grada. Dedakovića su tjedan dana toliko tukli da je, kako je poslije kazao, od bijelca postao crnac. I danas trpi posljedice premlaćivanja. Borković je na prevaru otet iz ureda tadašnjeg načelnika Glavnog stožera Antona Tusa i danima ispitivan. Ljiljana Toth je polijevana hladnom vodom na temperaturi od -15 stupnjeva. Željelo se izvući potpis na priznanju da su sudjelovali u uroti protiv Tuđmana.

Nitko od zarobljenih na koncu takve objede nije potpisao. Dedaković je na sudu pravomoćno oslobođen. I za optužbe da je sudjelovao u planiranju državnog udara. I za optužbe da je ukrao 350 tisuća maraka za nabavku oružja za obranu Vukovara. Sudac koji ga je oslobodio dan poslije je mobiliziran i poslan na prvu liniju kod Pokupskog.

Nema, dakle, nikakve pravne prepreke da se sporni zaključci Komisije ponište.

Osim bezosjećajnosti, inertnosti i posvemašnje nezainteresiranosti da se prava istina o herojima obrane Vukovara konačno utvrdi.

Tako je govorio Tuđman

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nije imao previše dilema.

- Slučaj Vukovara i Istočnoslavonskog bojišta služi kao očit dokaz o sprezi i stovjetnom radu KOS-a i HOS-a i različitih obavještajnih službi s ciljem obaranja ustavno-pravnog poretka RH – objavio je Tuđman u svojoj poslanici na televiziji nakon pada grada.

Ustvrdivši izrijekom pritom i da je „sabotirana obrana, opskrba i utvrđivanje vukovarskog i istočnoslavonskog bojišta“.

- Iz istog kruga naređen napad na srpska sela izvan Hrvatske, kako bi se Hrvatska prikazala agresorom. Taj plan sa srećom nije proveden – zaključio je tada Tuđman.

 

Naslovnica Hrvatska