Mozaik Život

NIKA I RAHELA MATIĆ

Prelijepe splitske blizanke spremaju se upisati medicinski faks i briljirati na Chanelovoj reviji; Otkrivaju nam tajne iz backstagea: Mama nas ne prepoznaje, slikaju krive cure...

NIKA I RAHELA MATIĆ

Maturantice Nika i Rahela Matić, blizanke iz Splita odlične su učenice Četvrte gimnazije "Marko Marulić", koje se posljednjih mjeseci, kao i njihovi vršnjaci marljivo spremaju za državnu maturu.

I jedna i druga poslije završene srednje škole imaju želju za samo jednim fakultetom - Medicinskim fakultetom. Mimo toga, imaju još jednu strast-manekenstvo, u kojem su, čim su se pojavile na sceni, osvojile svijet modelinga.

Izvrsne ste učenice i buduće studentice medicine, što je zapravo za modele posve netipično. Kako ste uspjele pomiriti te dvije strane i kako ste i kada odlučile da želite koračati modnom pistom?

Manekenstvom se bavimo sada već tri godine i u cijeli taj svijet smo ušle potpuno slučajno. Unatoč našoj visini i građi nikad se nismo mogle zamisliti u ulozi modela i potpuno smo se oslanjale na školu.

Bilo je uistinu teško uskladiti školu i česta putovanja u Zagreb i nerijetko bi s ranojutarnjih autobusa odmah dolazile na nastavu, ali ništa nije teško kada nešto toliko voliš i uživaš u tome. U tome nam je uvelike pomogla i naša agentica Tihana Harapin Zalepugin koja se uvijek brinula o nama i pružala nam podršku od prvog dana pa sve do danas.

Do sada ste nosili brojne revije za najpoznatije domaće dizajnere, snimili razne kampanje, editorijale... Kako priželjkujete da se "posloži" vaša daljnja manekenska karijera? Vidite li sebe u budućnosti u Milanu, Parizu, Londonu, New Yorku? Što bi u tom smislu bila vaša najveća želja, naslovnica Voguea ili...?

Naravno kao i svi modeli sanjamo o inozemnoj karijeri i nadamo se da će nam uskoro biti pružena prilika da ju i ostvarimo. Obožavamo putovati, upoznavati nove ljude, kulture i učiti nove jezike, a to je upravo ono što rad u inozemstvu i pruža.

Najveća naša želja bi definitivno bila nositi revije za svjetske poznate dizajnere poput Diora, Chanela... ali ni naslovnica Voguea ne bi bila loša.

Osim činjenice što ste blizanke, prepoznatljive ste po svojoj visini, gracioznosti, prekrasnoj dugoj kosi... Bi li je, primjerice, bile spremne ošišati ukoliko to posao zahtjeva?

Definitivno da, bez iti malo razmišljanja. Dosta smo predane svemu što radimo i ako bi nam to bio jedan od preduvjeta za uspjeh, sigurne smo da ne bi oklijevale niti minutu.

Šira javnost obično doživljava posao modela krajnje idiličnim - nešto po principu dođeš, središ se, našminkaš, prošetaš po pisti i ćao. Međutim, to i nije baš tako. Kako zapravo izgleda snimanje jedne kampanje, odnosno nošenje revije?

Posao modela je daleko od idiličnog. Najkraće bi se mogao opisati riječju - čekanje. Mnogi misle kako je to zapravo poprilično lagano i mi smo, prije nego što smo se počele baviti time, mislile isto. Međutim, modeli dolaze u dva popodne za reviju koja počinje u devet navečer i vjerujte nam tih sedam sati čekanja nije baš tako zabavno, pogotovo kada šminka, frizura i proba završe nekoliko sati prije početka same revije.

Često se dogodi da te sat vremena prije početka revije obuku u premale cipele ili u robu u kojoj se baš nikako ne smije sjediti jer će se zgužvati.

U "normalnom" životu ste učenice koje se ne šminkaju, ne nose visoke potpetice, glamuroznu odjeću..., a za potrebe snimanja dolazi do takvog preobražaja da vas ni rođena majka ne prepoznaje.

Imate li problema "uživjeti" se i iznijeti sve te likove u koje se za potrebe posla transformirate, imate li tremu pred nastup i bojite li se da će vam, recimo, puknuti štikla na pisti?


- Mi uživamo u transformacijama i prije svake revije toliko smo znatiželjne u koju ćemo se osobu tog puta pretvoriti. Više od jedanput se dogodilo da nas mama i sestra u publici nisu uspjele prepoznati i snimale bi druge cure misleći da smo to mi, ali za nas je ljepota modelinga upravo u tim transformacijama.

Trema uvijek postoji, ali je znatno manja nego ona pred ispit u školi. Trenutak prije izlaska na pistu uvijek jedna drugu ohrabrujemo, ali čim kročimo na pistu sva ta trema odjednom nestane i nastupi trenutak koji smo čekale sedam sati.

Tada sva naša sramežljivost bude zamijenjena samopouzdanjem i jednostavno nema boljeg osjećaja od tog. Što se tiče straha u vezi pucanja štikle ili pada na pisti, time se ne opterećujemo jer znamo da nismo sigurno ni prve ni zadnje kojima bi se to dogodilo.

Imate li uzore u modnom svijetu?

- Nemamo nekih posebnih uzora već nam je uzor svaka djevojka koja se ne boji biti drukčija i isticati se u masi jednakih cura.

Medicina ili manekenstvo? Kako ćete pomirite te dvije strane, pogotovo ako se zahukta vaša inozemna karijera?

- Oboje, i medicina i manekenstvo, predstavljaju ostvarenje naših snova samo na drukčijim poljima. Ako nam se otvori prilika, iskoristit ćemo našu mladost i posvetit ćemo neko vrijeme manekenstvu jer mi stojimo pri tom stajalištu da za učenje nikada nije kasno i sigurne smo da ćemo se na kraju vratiti medicini, jer je to naš poziv.

Naslovnica Život