Mozaik Showbizz

OKREĆE JUGO

'Sva su dica igrala na balun na ulici između dva kamena, normalno da su iz Hajduka po Splitu mogli vrhunski birati...': Giuliano priča o najvećim ljubavima i jednom težem razočaranju

OKREĆE JUGO

Više od četvrt stoljeća Giuliano Đanić poznat je kao jedan od najljepših vokala na našoj sceni. Unatoč tomu, kao i raznim priznanjima, među kojima su i dva Porina, ovaj 46-godišnji Splićanin ostao je čvrsto na zemlji, u što smo se i sami uvjerili.

Iako je glavni povod za razgovor bio skorašnji nastup na ovogodišnjem, 59. Splitskom festivalu, Giuliano se dotaknuo i samih početaka svoje karijere, a otkrio je i kako izgleda njegova splitska svakodnevica. A prokomentirali smo i njegov nekadašnji politički angažman.

Iza vas je već dvadeset pet godina karijere. Je li bilo teže uspjeti kao glazbenik u to vrijeme ili danas?

- Bilo je drukčije nego što je to sada slučaj. Prije nije bilo interneta, bilo je jako teško doći u novine i na radio. U Dalmaciji si imao Radio Split, Slobodnu Dalmaciju i to je to. Bilo je teško doći do medijskog prostora, sad je to puno lakše.

Mislite li da je dostupnost medijskog prostora više mana ili prednost?

- Ima to svojih prednosti i svojih mana. Prije ako nisi valjao, nisi mogao doći do medija, morao si se stvarno potruditi, biti talentiran, imati dobru pjesmu... Stvarno se sve moralo posložiti i još si trebao imati puno sreće da bi ti izašli mali članak i mala sličica na kojoj se ne možeš prepoznati, ha-ha.

Danas je puno lakše doći do medijskog prostora pa pažnju često dobije i ono što, da budemo objektivni i realni, i ne zaslužuje. Danas ima puno nekakvih, pod navodnike, zvijezda, ali u Hrvatskoj ima možda par pravih zvijezda. Ovi drugi postanu poznati, ali nitko ne zna zašto su poznati.

Kažete da u Hrvatskoj ima par zvijezda, tko je po vama najveća od njih?

- Najveća nas je zvijezda, nažalost, napustila prošlog ljeta. Koliko god se Oliver trudio ne biti zvijezda i uvijek mi je govorio da nije zvijezda, da ga ne zaj***, on je bio najveći.

Uz vas se tijekom svih ovih godina nisu vezivali nikakvi skandali, a obiteljski život uspješno držite dalje od očiju javnosti. Kako vam to polazi za rukom?

- Da budem iskren, uopće se nisam trudio. Ja odem na kavu u kvart u šlapama. Evo, recimo, sad sam u šlapama i majici na špaline jer sam nešto pituravao na plaži. Tako odem i u dućan, baciti škovace. Stavljam doma robu sušit, idem prat auto, radim sve ono što svi drugi rade, a i ne živim tim nekakvim ekscesnim, estradnim životom niti me to zanima.

Meni je najdraže kad s puta dođem doma, malo se odmoriti i onda s ekipom baciti na balun, dobro se oznojiti, popiti dvi pive, izvikati se jedni na druge, ispuvati, otuširati i baciti nešto na gradele, ha-ha. To su neki moji gušti.

U mladosti ste bili perspektivan nogometaš, ali ste se ipak opredijelili za glazbu. Što je prevagnulo?

- To perspektivan manje-više. Prije su sva dica igrala na balun na ulici, nisi ima branke, nego je između dva kamena bio gol. I onda normalno da su u Hajduka mogli odabrati vrhunske mlade igrače. Ja danas uopće ne vidim dicu da igraju na balun, svi su na kompjuteru, tako da je puno teže naći stvarno talentiranu dicu.

Ja volim i Hajduka i balun, ali odlučio sam se za muziku u koju sam bio zaljubljen. A i ja sam bio ona generacija u kojoj su igrali Sandro Tomić, Hari Vukas... Oni su bili baš vrhunski talenti...

Jednom ste prilikom kazali da ste gitaru počeli svirati potpuno slučajno. Naime, netko je trebao biti zabavljač na ekskurziji u osnovnoj školi i to ste odlučili biti vi...

- Nisam ja ništa odlučio, nego smo izvlačili šibice. Ja izvukao najkraću pa sam morao preko ljeta naučiti svirati gitaru da bi ekipa imala uz koga pivati.

Uz vas danas svira splitski bend 'Diktatori' koji je nekada bio pratnja Marijanu Banu. Kako je došlo do vaše suradnje?

- Je, tako je. Ban je pop***, otišao je u penziju, ne da mu se. Nadam se da će se predomisliti i da će opet svirati. S "Diktatorima" sam oko godinu dana, ali cijelu ekipu znam otprije.

Kad bi Ban i ja imali neki koncert i kad bi me zvao kao gosta da otpjevam s njim "Jugo", tako sam upoznao i ekipu "Diktatora". To su moji dobri prijatelji i kad je Ban išao u, nadam se, privremenu penziju, onda smo počeli surađivati, to je bilo nekako logično.

Uskoro će se održati 59. izdanje Splitskog festivala. Možete li nam kazati nešto više o pjesmi kojom ćete se predstaviti?

- Puno je lipa pisma. Ne mogu opisati koliko jedva čekam Splitski festival da je mogu otpjevati. Zove se "Krila galeba", jako je pozitivna, pravo ljeto od pjesme. Vesela je, glazbu je radio Branimir Mihaljević, tekst Neno Ninčević i to je sve aranžirao Mihaljević, a ja ću otpjevati. Sad ću, nadam se, brzo snimiti i spot za nju.

Baš se veselim Splitskom festivalu, to mi je doli isprid kuće, bit će dobar tulum, to mogu garantirati, ha-ha.

U posljednje vrijeme često nastupate, ali tomu su prethodile tri godine koncertne pauze...

- Baš zato govorim da će se Ban predomisliti. Jednostavno, čovjek se treba odmoriti, mi smo mala zemlja, ima nas koliko... četiri milijuna, svakim danom sve manje i manje... Malo smo tržište i nekako mislim da se ljudi zasite kad je nečega previše i to nije dobro. Ja se zasitim samog sebe, a mogu misliti kako drugi.

Tako da ja to nekako doziram, ne želim iskakati iz paštete, a i inače nisam materijal za Instagram, slikavanje, tako da i ne mogu iskakati iz paštete, nisam taj tip.

Jeste li još uvijek aktivni u politici?

- Ne, imao sam kratki izlet. Zapravo, nije to bio ni izlet, čisto me zanimalo kako to funkcionira, ali u nekih dvadeset dana vidio sam kako taj svijet funkcionira i ne bih... Hvala lipa, ne zanima me. Treba za to imati obraz ka opanak.

Za kraj, imate li neki savjet za izvođače koji tek stižu na našu scenu? Jeste li i sami imali neke teške trenutke tijekom karijere?

- Ja sam nekako imao normalan put, kakav bi trebao biti. Puno smo svirali u garaži, onda su bile neke gitarijade pa bi nas netko čuo, onda bi nas pozvali negdje pa smo nakon toga počeli raditi svoje pjesme... To je neki put koji sam ja imao, a mladima samo mogu reći - dobre pisme, kvaliteta i puno, puno rada.

Neka ne odustaju jer nikad ne znaš u kojem grmu leži zec. Nikad ne znaš gdje te čeka prilika, tako da samo treba slijediti svoje snove, gaziti dalje i ravno naprijed.

Naslovnica Showbizz