Kultura Kultura

POMORSKA BAŠTINA

Dalmacija je zrcalo Europe i zrcalo Mediterana, tvrdi redatelj Nicolo Bongiorno nakon premijere 'Lavova Visa' na FMFS-u i otkriva da ovaj put neće zaroniti u Jadran s obzirom na morskog psa, već uživati u Splitu i festivalu

POMORSKA BAŠTINA
Za mene je otok Vis postao simbol magičnog i hipnotičkog mjesta, mjesto gdje sam na moje veliko iznenađenje počeo istraživati duboke tajne jedinstva Italije, moje rodne zemlje.

Jadransko more ima fascinantnu povijest, rečenica je u dokumentarnom filmu "Lavovi Visa". Jedna od povijesnih fascinacija je Viška bitka iz 1866. i olupina broda "Re d 'Italia" izgubljena u dubinama Jadrana.

O toj temi Nicolo Bongiorno, sin poznatog TV voditelja Mikea, snimio je dokumentarac u talijansko-hrvatskoj koprodukciji (producentica Tina Hajon s naše strane) koji se premijerno prikazao u "Kinoteci" u sklopu FMFS-a.

- Dalmacija je predivno mjesto, zrcalo Europe i zrcalo Mediterana. Za mene je otok Vis postao simbol magičnog i hipnotičkog mjesta, mjesto gdje sam na moje veliko iznenađenje počeo istraživati duboke tajne jedinstva Italije, moje rodne zemlje.

Jezik valova i dokova, migracija riba, sudbine i priče sačuvane u nautičkim rječnicima i u jezicima koji nestaju... žargoni koji se mijenjaju u prostoru i vremenu, bura (scirocco, silok i sireko).

Jedan od najboljih jugoslavenskih pjesnika Augustin Ujević je u izvještaju o otoku Visu napisao: "Napokon, otok okupan morem, krajolikom na kojem sam našao nešto nemoguće: sreću. Bio je to bijeg od tereta stvarnosti.

Tu sam upio dušu svog beskrajnog mora.... rekao sam sebi: Lissa mi je draža od cijeloga Jadrana. Vode Atlantika i Pacifika, a ne samo one Jadrana. Uronio sam u more da bi izronio s niskom bisera." - ispričao nam je Bongiorno.

Kada i kako ste prvi put čuli za legendarnu "Battle of Lissa" (1866) i olupinu "Re d 'Italia"?
- "Battle of Lissa" je povijesna činjenica od primarne važnosti u talijanskom risorigmentu, te je dobila obilježja bajke i mita.

Proveo sam detaljna istraživanja pomorskih arhiva i muzeja u Italiji (Piedmont, Veneto, Toskana, Lazio, Marche) Austriji, Sloveniji te Hrvatskoj (Istra i Dalmacija).

Postoji bogato historiografsa literatura na tu temu pa čak i neka vrsta mitologije koja se formirala oko figure pobjedničkog austrijskoj admirala Tegetthoffa te gubitnika, Talijana Persana.

Meni je najzanimljiviji bio posjet mjestima od povijesne važnosti na kojima sam tražio fragmente ljudskosti koji su mi mogli dočarati "emocije bitke" jer to je pravi duh koji je oživio moje dokumentarno istraživanje te kroz to pokušao oživiti povijest putem emocija.

U Viškoj bitki sukobile su se mnoge nacije, a vaš dokumentarac je viđen kao (do)nositelj poruke mira koji povezuje granice diljem Jadranskog mora. Kako gledate na (geo)politički kut priče, tj. filma?
- Od profesora Joška Bozanića, hrvatskog filozofa i stručnjaka za pomorsku baštnu, naučio sam metaforu o moru kao mostu koji ujedinjuje ljude iza političkih granica. Danas ljudi preko puta Jadranskog mora žive u miru i dijele zajedničku perspektivu.

Pokušao sam izraziti ovu situaciju, koja predstavlja snagu, ne slabost, radeći s djecom Visa na različitim scenama i s metaforom o tradicionalnom paljenju brodova za sv. Nikolu, što simbolizira novi početak, podizanje Feniksa.

Film je prvenstveno osobni dokumentarac, ne povijesna lekcija. Zašto ste odabrali takav pristup? Što vam ova priča znači?
- Moj povijesni film iz Viške bitke, želio bih naglasiti, ustvari je putopisne naravi, avanturistička priča iz historije, ujedno i multidimenzionalna fantazija, bajkovita i nadnaravna.

Priča oscilira između mog ukusa za dokumentiranje života muškaraca i ljudi i iznenadnih proplamsajeva moći svete prirode kao glasa dubine.

Glasa koji nas povezuje s našom misterijom i misterijom svemira u potrazi za idealnim ljudskim integritetom. Misteriozni podvodni svijet mi je pomogao da tražim i nađem tu jedinstvenu emociju.

Posvetili ste film pokojnom ocu Mikeu. Što bi on rekao da je mogao vidjeti “Lavove Visa”?
- Napravio sam “hommage” ocu u uvodnoj sceni gdje je slika pionirskog ronioca u cno-bijelom koji istražuje olupinu. Ta sekvencija je sekvencija moga oca, izvučena iz naše obiteljske arhive. Moj otac je volio istraživati i bio je pionir u televizijskoj karijeri.

Kako ste se povezali s hrvatskim filmskim i ronilačkim timom (Veljan Zanki, Vuk Jevremović...)? Podvodna fotografija osobito oduzima dah...
- Vuk Jevremović je sjajan umjetnik koji je bio i kandidat za Oscara. Njegove ilustracije i animacije omogućile su mi da uđem u drugu dimenziju povijesti.

U njoj imaginacija ide iznad pravocrtne opservacije mora u beskonačnim fizičkim i simboličnim promjenama, te opstoji u njegovim metaforama, da projiciram sebe u sve to kako bi pokazao velik, snažan osjećaj za našu ljudsku krhkost.

On mi je pomogao da izagradim metaforu mora kao glasa dubine koji nas, da ponovim, povezuje s našim misterijem i misterijem svemira.

Viška bitka je skrivena, zaboravljena priča, nevidljiva, a da dođete do nje trebate otvoriti vrata druge dimenzije i otključati paralelne sile.

Veliki podvodni zaron do olupine, svetišta bitke, omogućio je profesionalizam hrvatskog ronioca i rekordera u slobodnom ronjenju Veljana Zankija, kao i talijanskog istraživača podmorja Roberta Rinaldija koji je vodio podvodno snimanje na dubini od 110 metara ispod površine mora.

Duh koji je karakterizirao našu istragu nije bio sportsko-eksploatacijske naravi, čak i ako je iz arheološkog/fotografskog gledišta posrijedi jedinstvena sekvencija sjajne tehničke vrijednosti.

Bio je to pokušaj buđenja ljudske dimenzije, ponovnog proživljavanja povijesti na način da rukama dodirnemo prošlost zakopanu u prašini bezdana, gotovo kao vodim sa sobom gledatelja na putovanje kroz vrijeme.

Ovaj originalan pristup omogućili su i vrijedni znanstveni savjeti pisca Giacoma Scottija i talijanskog arheologa Francesca Tibonija.

Vi ste, čini se, osobno zaronili na 100 metara dubine da svojim očima vidite olupinu, gotovo kao James Cameron kad je snimao “Titanic”.
- Jesam li zaronio ili nisam, ostavljam misteriji filmaštva... Ipak, vodili su me istinski majstori podvodnog istraživanja i sve kredite dajem njima.

Dosta dugujem i svojoj hrvatskoj koproducentici Tini Hajon koja pomogla sa svom logistikom i planiranjima da ostvarim ovaj cilj.

"Hajdemo vidjeti što će nam povijest reći", rekli ste prije zarona. I, što vam je povijest rekla?
- Mislim da me ovo ekstraordinarno iskustvo naučilo da možeš uvijek naći svjetlo u najtamnijim mjestima. Priča o ratu s herojima na jednoj strani i poraženima na drugoj... Pokušao sam je vidjeti u novom svjetlu i transformirati je u priču o bratstvu i jedinstvu nacija.

Hoćete li se iskoristiti priliku i zaroniti u Jadransko more prije/nakon premijere filma u Splitu? Ako da, pripazite na morskog psa koji je ovih dana viđen u Jadranu...
- Pa, s obzirom na veliku ribu, mislim da ću ovaj put uživati u divnom duhu festivala i sjajnom noćnom životu Splita.

Naslovnica Kultura