Kultura Kultura

DAŠAK NOVINE

Bablje ljeto živih mrtvaca: serija 'Black Summer' produžava sezonu zombija koja je 'kalendarski' već debelo u jeseni, a s razlogom je hvali kralj horora Stephen King

DAŠAK NOVINE

SERIJA: Black Summer; horor; SAD, 2019.; KREATORI: John Hyams i Karl Schaefer; ULOGE: Jaime King, Sal Velez Jr.; OCJENA: ****

Nakon što su um(i)r(a)li polako, ali sigurno do kraja 29., pardon devete sezone zombi trakavice 'The Walking Dead', 'Black Summer' vraća žive mrtvace u život i istodobno im ga produžava, baš kao i ljeto njihovu žanru koji je 'kalendarski' debelo zakoračio u jesen. 'Black Summer' djeluje dezodorirajuće i za ustajale serije uopće koje vole raspredati 'Markove konake' i pucati u (p)razno.

Pohvala kralja horora Stephena Kinga prilično je na mjestu na račun Netflixove zombi serije "Black Summer" ("Crno ljeto") koja zasad ulazi u osobni top-tri od početka televizijske godine s "Russian Doll" i "Sex Education". "Taman kad ste pomislili da vas zombiji više ne mogu prepasti, pojavilo se ovo.

Egzistencijalni pakao u predgrađima, ogoljen do kosti. Nema dugih, teških diskusija. Bez beskrajnih 'flashbackova'. Dijalog je škrt. Većinski snimljeno s kamerom iz ruke, vrlo fluidno. Producenti serija mogu naučiti dosta od ovoga", zapisao je mini-recenziju King na društvenim mrežama, a vaš recenzent potpisuje napisano i nadodaje svoje.

Nakon što su um(i)r(a)li polako, ali sigurno do kraja 29., pardon devete sezone zombi trakavice "The Walking Dead", "Black Summer" vraća žive mrtvace u život i istodobno im ga produžava, baš kao i ljeto njihovu žanru koji je "kalendarski" debelo zakoračio u jesen.

"Black Summer", uopće, djeluje dezodorirajuće i za ustajale serije koje vole raspredati "Markove konake" i pucati u (p)razno. Osam epizoda u trajanju od 20 do 45 minuta, bez kadra, podzapleta i karaktera viška. Ekonomično, efektno, konkretno.

Preuzimajući sama funkciju nekakvog lika kao u "found footage" filmovima kojeg ovdje, eto, ne vidimo, kamera ima narativno svojstvo i priča priču u hodu, bolje reći trku od živih mrtvaca, tako da se jedva stigne postaviti egzistencijalno pitanje "krije li se u njemu (zombiju) još prava osoba" i zaključiti "svi smo kažnjeni, zbog svega", kamoli raspredati o tome nadugo/naširoko.

Podzapleti s njima pripadajućim likovima se, ipak, na zadovoljavajući način spajaju u jedno, prirodno, ne umjetno ispreplećujući njihove putove nakon što su ponaosob predstavljeni u scenama sagledanima iz više perspektiva. Karakterizacija je indirektna, usputna, iako Rose (Jaime King; "Sin City") služi kao emotivno sidro za gledatelja dok se pokušava naći s razdvojenom kćerkom i što kraćim putem doći od točke "A" do točke "B".

Od evakuirana predgrađa do stadiona u centru grada odakle se preživjeli, kao, razvoze u sigurnije dijelove zemlje. Likove upoznajemo koliko i oni međusobno sebe u tim okolnostima, na kapaljku, dovoljno da stvore nekakvo povjerenje koje lako može prerasti i u nepovjerenje među neznancima, što zapravo i jesu.

Povjerenja nastaju u letu i nestaju ako situacija to nalaže, grupe se formiraju i rascjepljuju iznutra u svijetu zombi apokalipse u kojem "sve se raspada" i ljudi su "prepušteni sami sebi". S likovima se ne možemo, a i ne želimo do kraja identificirati, niti biti u njihovoj koži dok donose teške odluke i rade sve što im je u moći da opstanu, premda imaju poneku nijansu sive, boje prisutne i u fotografiji serije.

"Moramo biti dobre osobe? Ništa više od toga nije važno", razmišlja jedan lik. Potvrda prethodno napisanoga stiže u ponajboljoj epizodi – petoj, nazvanoj "Diner". Petero protagonista šćućurilo se u jednom restoranu. Napolju vrebaju dva razularena zombija kojima ne mogu umaći, jer su brzi i nabrijani poput bijesnog psa, kao novomilenijski od filma "28 dana kasnije" i remakea "Zore živih mrtvaca" nadalje, ne spori kao stari Romerovi.

Tenzije rastu, s njima i ansioznost kad troje od njih pet dođe na ideju da im bace vani jedno od preostalo dvoje za večeru kako bi napravili distrakciju i iskoristili priliku za bijeg. Više moralne i ine tenzije je u toj epizodi nego u cijeloj sezoni jedne zombi serije.

A na tenzije su kreatori John Hyams i Karl Schaefer najviše i ciljali u "Black Summer" – kako preživjeti zombi apokalipsu i pobjeći od zombija. To je forte serije i gotovo čitava četvrta epizoda je posvećena pokušajima Lancea (Kelsey Flower) da ostane korak ispred zombija, bježeći od njega iz supermarketa, skačući s školskog busa na kamp kućicu itd.

U toj epizodi evidentno je koliko je kamera (iz ruke) bitna za "Black Summer" i koliko je svaka scena koreografski elaborirana, a opet naizgled spontana i instinktivna s obzirom na "realistički" duge, neprekinute, gotovo kvazi-dokumentarne kadrove i gerilski, "low budget" izričaj serije.

Kamera prenosi doživljaj likova prateći ih u stopu dok trče napuštenim ulicama, prolaze kroz napuštene kuće ili pužu kroz ventilacijske cijevi. Kad jedan od njih, William Velez (Sal Velez Jr.), kaže da prvi put vidi zombija iz blizine, nakon što mu se monstrum zakačio za vjetrobransko staklo, vidi ga i publika.

Pridržavajući se svih novomilenijskih zombijevskih tropa, serija donosi dašak novine u žanr utoliko što se oni koji umiru probude kao zombiji (bilo da su napucani ili da stradaju u sudaru), ne samo ugriženi od drugog zombija. No, upravo je gola, sirova režija ono što je izdvaja od drugih.

Redatelj i ko-kreator John Hyams, sin hollywoodskog veterana Petera ("2010", "Planet prokletih", "Uski prolaz", "Vremenski policajac", "Iznenadna smrt", "Početak kraja"), radi za seriju ono što je za akcijski žanr i serijal "Univerzalni vojnik" pokušao napraviti u filmu "Universal Soldier: Day Of Reckoning".

Ogoljeti zombije i njihov žanr do (trule) kosti. U tome je i uspio u prvoj sezoni, zato se tješimo se da će znati stati na vrijeme prije nego "Black Summer" do izglednih nastavaka i sam postane "The Walking Dead". Trakavica živih mrvaca.

Ozljeda na snimanju

Snimanje serije je bilo intenzivno. Glavna glumica Jaime King je bila hospitalizirana na tri dana nakon ozljede na setu

Naslovnica Kultura