Dalmacija Split

splićani s Dalekog istoka

Kinezi u Splitu otvaraju restoran za restoranom! Svi su iz iste obitelji, obožavaju sarme i slušaju cajke; Upoznajte familiju Zhu-Hong

splićani s Dalekog istoka

– Je li pekinška patka iz Pekinga? Ili je ipak hrvatska? – izravni smo.
– Ma hrvatska. Ali spremljena na pekinški način! Za prste lizat. Super je – kaže mladi Yun, a ostali povlađuju.
– Što je s bambusom i drugim egzotičnim sastojcima?
– E, to u Splitu ne raste, pa uvozimo iz Austrije. Ali sve drugo povrće koje se može ovdje kupit, kupimo – govore Zhuovi i Hongovi.
U Splitu, gdje su nakon "Asije", njihova ponosa, otvorili i druge objekte, kronološkim redom: Mall, City pa onda i nedavno Joker, lijepo im je – baš sve.
– Sve je lijepo u Split. Ništa ne smeta. Dobra klima, more, ljudi. I hrana dobra – govore splitski Kinezi.
– A što volite jesti mimo svoje spize?
– Ja najviše volim paprika napunit sa meso (punjene paprike, nap. a.). I ono sa kupus okolo (sarme, nap. a.) – spremno će mama Mae.

I prije nego što je Hrvatska – prema izboru čitatelja kineskog izdanja američkog magazina "Travel+Leisure" – proglašena najpoželjnijom novom europskom destinacijom za kineske turiste u protekloj godini (za što je od tog magazina u Šangaju dobila i nagradu "China Travel Awards – World Best Awards"), familija Hong-Zhu iz okolice Šangaja uvidjela je tu ljepotu.

Štoviše, puno prije no što su se oglasili kineski investitori u vezi s mogućom gradnjom na Klisu, ma čak i prije no što je kineski izvođač radova započeo rad na famoznom pelješkom mostu, sve mogućnosti koje Hrvatska pruža znali su Azijci iz naše priče.

Naime, familija Hong (po ocu, Qun Wuu Hongu), čija "tri kantuna" drži majka Meifang prezimena Zhu – jer žene u Kini zadržavaju djevojačko prezime i nakon udaje – u Hrvatskoj je još od friškog poraća.

Točnije, ujak Yong Zhu (42) u Zagreb je došao 2002. godine, i od tada malo-pomalo doveo i ostatak obitelji, za kineske prilike iznenađujuće malobrojne...

Jer ono "ima ih kao Kineza" u slučaju familije Zhu-Hong ne drži vodu; spomenuta "mater familias" Meifang Zhu (46), naime, ima samo jednog sina, Yun Honga (23). Simpatični Yun ujedno je i svojevrsni PR familije, budući da najbolje govori hrvatski, ali i engleski jezik. Dakako, uz materinji kineski...

Osim što su u našu toplu mediteransku zemljicu došli s Dalekog istoka, Hong-Zhuovi su zanimljivi po tome što u Splitu drže "većinski paket" kineskih restorana; od njih pet vlasnici su čak četiri: "Asije" na Poljičkoj cesti, te istovjetnih u prodajnim centrima Mall of Split, City Center one i odnedavno na zadnjem katu TC-a Joker, koji tek uhodavaju.

– Dobro je, mi zadovoljni – uglas s osmijehom vele mama Meifang (Mae), sin Yun i mamin brat Yong Zhu.

Prije no što smo započeli razgovor pozdravio nas je i Maein suprug Oun Wu, no nije se zadržao jer je valjalo otvoriti restoran na drugoj lokaciji, pa je puno prije početka radnog vremena pohitao pripremiti teren...

Pripreme za početak rada restorana Joker u 11 sati također su započele ranije nabavljanjem namirnica, provjerom i čišćenjem. Za pultom su, spremni kao vojnici, već čekali i kineski radnici, tri momka koji ne govore ni jedan jezik osim kineskoga, ali su itekako dobri u pripremi jela, tvrde vlasnici restorana.

Rekosmo, prvi je ostalima put utabao ujak, Maein brat Yong Zhu. On je 2002. stigao u Zagreb, kod poznanika i prijatelja iz Kine, ali u metropoli se nije zadržao dugo; nakon dvije godine, seli se u Rijeku (2004.) jer tamo nije bilo puno konkurencije.

Prvi posao kojega se obitelj prihvatila bio je, napomenimo, trgovina mješovitom robom niskog cjenovnog razreda. Inače su svi iz grada Quing Tiana, pedesetak kilometara udaljenog od Šangaja...

– To je malo selo – kroz smijeh za grad s tristotinjak tisuća stanovnika govore Yun i Yong; takva percepcija ne iznenađuje s obzirom na to da Šangaj, kojemu rečeno "selo" gravitira, ima 25 milijuna žitelja!

– Čuli smo da je u Hrvatskoj lijepo. Zato smo došli. I lijepo je – jednostavno se slaže šira familija glede njihove druge domovine.

Stvar je išla, rekli bismo, prirodnim putem. U Rijeci se ujak Yong lijepo snašao (ostao je deset godina), doveo sestru i supruga joj, svi su dobro radili – dok nije došlo do zasićenja tržišta jeftinom kineskom robom.

Onda se, žilavi i snalažljivi kakvi jesu, prilagođavaju situaciji i 2016. godine dolaze u Split. Tu otvaraju prvi restoran u svojem vlasništvu: "Asiju", biser kojim se i danas diče.

Za razliku od drugih restorana, gdje imaju brze pripravke za svojevrsni kineski fast food, u "Asiju" se može fino izaći i večerati uz bocu dobrog vina, organizirati proslavu rođendana ili kakvu drugu feštu.

– Tamo je malo bolji meni od drugih restorana. Ima kineske raviole punjene s jastog ili meso, a ovdje nema to – na ljupkom hrvatskom napominje 46-godišnja mama Mae, ujedno jedini član obitelji koji ima hrvatsku osobnu iskaznicu i državljanstvo.

Ostali imaju uredne godišnje dozvole boravka, a zakonski su propisno zbrinuti i radnici; ima ih čak dvadeset i šest.

– Svi su kineski. Došli po preporuci, ima i nekoliko jako dobrih kuhara. Probajte – nutkaju nas Mae i Yun svježe ispečenim povrćem s mariniranom junetinom, proljetnim rolicama s piletinom, slatko-kiselim umakom i juhom u kojoj ima sojina umaka, dosta zastupljenog u njihovoj spizi.

Za to vrijeme ujak Yong čestito je marendao: juhu sa staklenim (rižinim) rezancima prekrivenu – omletom.

A mi s formalno-pravnih pitanja skrećemo na ono bitno.

– Je li pekinška patka iz Pekinga? Ili je ipak hrvatska? – izravni smo.

– Ma hrvatska. Ali spremljena na pekinški način! Za prste lizat. Super je – kaže mladi Yun, a ostali povlađuju.

– Što je s bambusom i drugim egzotičnim sastojcima?

– E, to u Splitu ne raste, pa uvozimo iz Austrije. Ali sve drugo povrće koje se može ovdje kupit, kupimo – govore Zhuovi i Hongovi.

U Splitu, gdje su nakon "Asije", njihova ponosa, otvorili i druge objekte, kronološkim redom: Mall, City pa onda i nedavno Joker, lijepo im je – baš sve.

– Sve je lijepo u Split. Ništa ne smeta. Dobra klima, more, ljudi. I hrana dobra – govore splitski Kinezi.

– A što volite jesti mimo svoje spize?

– Ja najviše volim paprika napunit sa meso (punjene paprike, nap. a.). I ono sa kupus okolo (sarme, nap. a.) – spremno će mama Mae.

Sin joj, 23-godišnji Yun, ima sofisticiraniji ukus.

– Ja volim lignje na žaru, pečenu ribu isto. I miješano meso – Yun će.

On je inače završio Opću gimnaziju u Rijeci i, ponajviše zahvaljujući solidnom poznavanju hrvatskog jezika i generacijskoj komponenti, najbolje se uklopio u splitske prilike.

– Izlazim ja vani, najviše vikend. Idem u disko: u Kauri, Central... Najdraža mi je muzika na engleskom, ali slušam i cajke jer se i to sluša u Split – i nesvjesno blic-presjek "splitskog stanja uma" nudi kineski mladić.

Pitamo ga koji mu je najdraži hrvatski glazbenik.

– Onaj šta je nedavno poginuo. Šta su ga nacrtali u City Centeru one. E, Oliver – sjetio se.

Yun trenira u teretani u Jokeru, a ljeti se rado okupa na Žnjanu ili u Omišu. Familija nije baš od alkohola; Yun ponekad popije kinesko pivo, ali zato itekako vole zafeštati, i to u vlastitom restoranu "Asia".

U Splitu Kineza, vele, ima samo četrdesetak, to jest nekoliko obitelji sa stalnim boravkom. Članovi obitelji iz naše priče kažu nam da svi stanuju u kvartu Visoka, zasad u unajmljenim stanovima. Nekretnine još ne razmišljaju kupiti, svaku zarađenu kunu ulažu u posao koji su dosta proširili, tu su troškovi najmova, plaće brojnih radnika iz Kine, nabavke...

Isto tako, rijetko uzimaju godišnji odmor, ali, rekosmo, drže do praznika. U prvom redu naše i kineske Nove godine (potonja je promjenjivog datuma tijekom veljače), a slave se i neki kineski blagdani, te naš Božić.

Malobrojnost kineske populacije, međutim, nije splitske Kineze omela u nalaženju životnih partnera "u svojim redovima". Mladi Yun ima djevojku, godinu dana stariju Ya Lin Mao (24), čija se familija bavila trgovinom, a sad se svi okreću isplativijem ugostiteljstvu.

I 42-godišnji ujak Yong (drugu) suprugu je (također svoju sunarodnjakinju, Kineskinju) našao u Splitu; s dvanaest godina mlađom družicom čeka njihovo drugo, odnosno njegovo treće dijete, točnije treću kćer.

– Ujak će imati puno djece. Žena mlada, a on želi sina – namiguje njegov nećak Yun.

Kineske obitelji uistinu puno i marljivo rade, premda vole nekad otići na izlet. Od okolice Splita osobito im se sviđa, vele, Trogir. Do njega je svakako puno lakše i jeftinije skoknuti nego u Kinu, koju posjete otprilike svake druge godine jer je to za njih i vremenski i financijski golem luksuz.

Srećom, većina familije ionako je tu, ostali su samo dalji rođaci i baka, a ujaka Yonga preko praznika uredno u Hrvatskoj posjećuje 13-godišnja kći iz prethodnog braka. U međuvremenu, kontakt održavaju videopozivima preko društvenih mreža...

– Zašto su Kinezi tako hermetični? Među vama nema miješanih brakova – pitamo ih bez krzmanja.

Susretljivi Yun opet nudi odgovor s osmijehom:

– To je tako zbog tradicija. Tako smo navikli, lakše se slažemo. Imamo iste praznike, volimo istu hranu, isti jezik. I tako – jednostavno sažima mladić.

– Trebalo bi i koju iz Hrvatska naći – vragolasto se ubacuje ujak, rođeni šarmer.

Naposljetku, familiju čiji stariji članovi – povjeravaju nam – unatoč sretnom životu u Splitu još pate za dalekom domovinom pitamo što bi učinili da se obistine prijetnje sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una o aktivaciji nuklearnog oružja.

Ipak je ne tako daleko od dalekoistočnog žarišta moguće krize, u gradu blizu Šangaja u staroj kući ostala Maeina i Yongova majka, a Yunova baka, koja se sprema tek dogodine prvi put doći u Hrvatsku...

– Odmah bi baku u Split doveli živit! Ovde sve dobro, nema nikakvoga zla! – spremno će Zhuovi i Hongovi.

– A što kad netko umre?

– Nitko još nije umro, pa ne zna točno. Vjerojatno bi ga odnili u Kina. Kremirali u prah, tako mi radimo – našoj je znatiželji i u tom pogledu udovoljio Yun Hong, najmlađi član kineske ugostiteljske loze "procvale" u Splitu.

 

Naslovnica Split